Femme-Rochas

Rochas: Femme

Najteže je napisati recenziju parfema koji obožavamo…, to mi je prošlo kroz glavu kada sam prvi puta ove hladne sezone stavljala Femme.
“Barokna…”, najradije bih napisala samo tu riječ.
Pa evo slike:
Prikazana u chiaro-scuro tehnici i u smećkasto-grimizno-zlatnim tonovima, na polurazbacanom krevetu leži naga žena,  poluotkrivena teškom, sjajnom, damastnom posteljinom (nimalo čedno),  koža joj je porculanska, ali iz nje isijava toplina, otkriven je obao trbuh, grudi, bedra.
Pod krevetom, po debelom orijentalnom tepihu koji prigušuje zvukove, prosipan je rog obilja, napravljen je od drva i kože, a iz njega viri mahovina, šljive, breskve, čokoladni pačuli, na drugom kraju mrvica mirisnog ružmarina, začini – aluzija zadovoljene gladi i one druge vrste obilja, o kojoj svjedoči žena na krevetu.
Gledam sliku, osjećam zasićen, gust zrak, bogatstvo, zadovoljstvo i pitam se – miriši li zrak unutra po svemu iz tog roga….ili je to ona.
Femme. Žena.
Femme je putena –  sva u oblinama i obilju, skoro bludna, topla, tamna, meka i duboka – na barokan način.
Najputeniji parfem koji imam, bez greške.
Negdje sam pročitala komentar da je Femme parfem zbog kojeg ti je “onako malo neugodno”, ako netko u liftu stane baš blizu kraj tebe, jer “postaje intimno”.
Da.
Femme je čudesno tjelesna i lascivna, …ali prigušena i fina.
S mjerom, prigušeno, ali i potpuno bez mjere na najbolji način: i intimna je, i bludna. Istovremeno.
Femme de Rochas, klasičan parfem
O ovom doista klasiku napisano je doista mnogo stranica analiza i dojmova pa ne osjećam preveliku potrebu ponavljati činenice koje su dostupne pomoću nekoliko klikova.
Ipak – najosnovnije:
Obla, raskošna i bogata Femme rođena je 1944. godine, na vrhuncu europske ratne oskudice, a za njeno rođenje zaslužan je Edmund Roudnitska, u to vrijeme prvi nos kuće Rochas. Kao predložak za oblik i linije bočice ovog ultraženstvenog, oblog parfema poslužile su obline Mae West, “lips and hips” dive iz doba sjajnog predratnog Hollywoda, koji je podjednako njegovao i usporedno nudio tip raskošne, ekspresivne, animalne i skandalozne ženskosti, kakvu je predstavljala West, kao i čistu te pomalo hladnu, eteričnu i čednu ljepotu, primjerice, Grete Garbo.
Izvornu formulaciju, koja je 1989. godine zamijenjena ovom Olivera Crespa, još uvijek nisam imala sreće probati (ali ubrzo hoću i o tome ću izvijestiti) pa o njoj ne želim napisati ništa. No, samo ovlaš uvid u more mišljenja koja su u jednakom broju kritična i osobno ogorčena te apologetski i benevolentno raspoložena prema prvoj kasnijoj reformulaciji, koju je napravio Cresp 1989. i o kojoj pišem ovdje, može jedino potvrditi ono što naš narod kaže: za dobrim konjem se prašina diže.
Moje je mišljenje da je Oliver Cresp – nos koji je s Muglerovim Angelom 1992. izmijenio suvremenu parfemsku sliku svijeta, a onda i parfemsku povijest  – reformulirajući miris velikog Roudnitske nije mogao napraviti loš posao, samo donekle različit.
Cresp je zasladio Femme, učinio ju dijelom manje mračnom (no ona je i u njegovoj formulaciji – za današnje pojmove- znatno gusta i tamna), pojačao notu šljive, a reinterpretirajući tjelesnu animaličnost izvorne Femme dodao novost – kumin, i inače polarizirajuću notu koja posjedije svojstva “tjelesnog mirisa”.

Mahovinasta (i vrlo vjerojatno prirodno alergena) Crespova Femme je tamo negdje 2011. ili 2012. godine navjerojatnije u tišini prošla kroz još jednu reformulaciju uslijed naleta IFRA-inih pravila, koju ju je Rochas (kao i značajan broj designerskih kuća) tek dao naslutiti blagijm redizajnom kutije i bočice. No, po mom osobnom sudu – razlika između parfema iz 2008. i 2011. ne bi trebala mučiti nikog, jer ju uz sav trud, njušeći svoje bočice, nisam uspjela razabrati.
Rochas je posljednju (i nepotpisanu) reformulaciju, koja je danas dostupna na tržištu usporedno s ostacima Crespove, plasirao 2013. godine. Nju također nisam probala.
Trenutno trošim drugu bočicu Crespove reformulacije (plus: imam i zalihu), jer ne želim nemati ovaj parfem, ne želim ga štedjeti i razmišljati koliko ga je ostalo , a i zimi ga, zbog izuzetne mekoće i topline, nosim dosta.
Za sve one koje zbunjuju izgledi bočica i kutija, sajtovi koji se bave parfemskim klasicima, i poviješću parfema, pružaju dovoljno kvalitetnih i pouzdanih informacija za snalaženje pri nabavi.
Femme Rochas bočica
Femme je moja čudna iznimka:
Osobno sam vrlo, vrlo daleko od ljubavi prema voću, no ovdje šljiva i breskva nisu sastojci svježe voćne salate, radi se o stiliziranoj voćnoj plišanoj k-o-ž-i i slatkom stiliziranom m-e-s-u.
Ženskom.
Animalična nota kojom kumin potcrtava već ionako upečatljivu kombinaciju tamnog mošusa, ambre, mahovine, pačulija i drva, na mojoj koži kreira dojam baršunaste topine uz samo aluziju “prljavosti”, koja je vrlo daleko od stvarne “prljavosti”, a prije dezifincirajuće-sanitetsko- puritanskih 1990-ih i 2000-ih nazivana je senzualnom.
Iako sam (nažalost) dakeko i od ljubavi prema britkim chipre klasicima, Femme ne posjeduje njihova svojstva te ni u jednom trenutku nije oštra ili reska.
Ovo je chipre topao i mek na orijentalan način.
Iako je kao klasični voćni chypre vrlo često uspoređivana sa starijom Mitsouko (koja mi nije uspjela leći, iako se trudim i trudim godinama, nadajući se da ćemo “kliknuti”), ja ih nalazim mirisno bliskima, ali karakterom u potpunosti različitima:
Mitsouko je jednako “plišana”, ali suša, suzdržanija, definitivno elegantnija, ali i hladnija.
Da su ti parfemi žene i da je Femme Mae West čije bokove opisuje bočica, Mitsouko bi bila Greta Garbo.
Toliko su karakterom različiti ovi parfemi.
Mitsouko-Garbo zasigurno ne bi trebala razmišljati što misli osoba kraj nje u liftu, a sumnjam i da bi priuštila uvid, pa i aluziju, na ono što se zbiva iza zatvorenih vrata sobe.
Femme je barokna, tjelesna, obla, meka, topla  i opscena dozlaboga, a opet… oprostiš sve, jer je ženstvena na način koji nisu ugušili, stisnuli, utegnuli ili isprali nikakvi krojači mode.
U današnjim uvjetima, rijetka, drugačija, bogata i zahtjevna, ali nagrađujuća, komotno bi mogla funkcionirati i kao niche, ili neki nouveau retro.
Rochasov Femme jedan je od svega nekoliko parfema bez kojih ne bih posve bila ja.
Femme de Rochas parfem bočica
  • Izvornu formulaciju parfema kreirao je Edmund Roudnitska 1944., a prvu službenu reformulaciju napravio je 1989. Oliver Cresp. Posljednju reformulaciju Rochas je na tržište plasirao 2013. godine. 
  • VRHUNSKO
  • PERFORMANSE: Na mojoj koži traje 12+ sati, a projekcija je šira od dosega ruke. Ozbiljno savjetujem prezno s prskanjem, dok ju ne upoznate. 🙂
  • SEZONA – Samo za hladno vrijeme. Ja ju započinjem nositi kada zima doista iskezi zube i kada temperature vani padnu ispod nule. Po toplom i toplijem vremenu pokazat će drugu stranu ženske naravi: neće pokazati što sve nudi i skriva, nego će umjesto toga postati zahtjevna, posesivna i naporna, te vrlo vjerojatno gušiti.  Stoga joj omogućite klimu u kojom će biti inspirirana i zadovoljna.  
  • NAPOMENA – Definitivno nije za nježne dušice, nenavikle na intenzivno bogatstvo klasičnih chypre i orijentalnih parfema, stoga bih ljubiteljicama prozračnih i laganih kompozicija doista savjetovala testiranje prije kupnje. Također, ovo je parfem koji se nosi na koži i potrebno mu je vrijeme da prodiše i da se razvije. S Femme nema mjesta fejku – ne nudite joj drugo do svoje kože, i nema mjesta nestrpljenju. Ako joj date vremena da se ugnijezdi, ušuška i opusti na vašoj koži nagradit će vas, oblo i obilno.
Oznake
Podijeli
Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin
Share on email

Napiši komentar

Pretplata

Arhiva objava
Arhiva
Pridružite nam se
O autorici
profilna
Iva
Pišem o parfemima koji predstavljaju autentične kreacije i osobitu mirisnu ljepotu, zarobili su moju pažnju i raspiruju maštu, nude izazovan mirisni iskorak u novo ili drugačije, ili mijenjaju način na koji sam sklona razmišljati.
Scroll to Top