Hermes Hiris
Recenzija parfema

Hermès: Hiris (1999.)

Monumentalna jednostavnost

Većina pregleda parfemski relevantnih irisa – bilo da se radi o cvjetnim, zelenim, zemljano-korjenastim irisima te njihovim hladnim, pudrastim, sapunastim, dimnim, kožnim pa i voćnim slojevima – ne zaboravlja uključiti Hiris Olivije Giacobetti, predstavljen 1999. godine.

Elegantno miran, ali čudesno bogato iznijansiran. Hiris je karakterom i duhom daleko od dojma ikakve klasične “parfemičnosti” ili “pudrastosti” koju nota irisa evocira te kreira dojam prirode i potpunu sliku biljke čiji mirisni korijen klija i drveni u zemlji, a stabljike izrastaju visoke i čvrste dok ne završe u cvijetu.

Na neki apstraktan način, mimo mirisnih nota i stvarne mirisne sličnosti, Hermèsov Hiris dijeli karakteristike neposredne, dišuće, slobodne i bogate, a minimalističke  prirodnosti, nevezane za spol i dob, koja me osvaja u, također Hermèsovoj,  Eau des Merveilles. Radi se o kombinaciji Hermèsovog elegantno-minimalističkog duha i rukopisa Olivie Giacobetti, čije kreacije povezuje prirodna neparfemičnost, elegantna prozračnost i kremastost, jednostavnost i suzdržana toplina.  

Hiris donosi duh najranijeg proljeća, onog dok jutra još štipaju hladnoćom i kada nestrpljivo dočekujemo svaki novi pupoljak u još uvijek zimskoj, nerazlistanoj prirodi i radujemo se podnevnom suncu koje tek započinje iznova uvježbavati rasipanje topline. Kasnije tijekom razvoja, kada ga “utopli” i zaokruži tih, ali vrlo kremast mošus, je tu i miris skoro punog proljeća, kad se nakon pljuska u zraku pomiješa miris drveća, zemlje i cvijeća.  

Ovaj Hermès me zarobio dojmom krhke i delikatne ravnoteže: Hiris posjeduje drvenu čvrstoću korijena i transparentnost i zračnost cvijeta, podjednako i kremastu, premda ne i gustu teksturu.

Nije zelen, ali donosi “duh” proljetnog zelenila, nešto poput prirodne svježe vlažnosti latica i zemlje.
Delikatno je izbalansiran da ne bude niti topao, niti hladan.
Suzdržan je, ali ne distanciran. Koncentrirano je pun, ali tih.

Unatoč tome što note, u raznim varijantama, navode i ružu i ambretine sjemenke i med i cedar i bademovo drvo i vaniliju – ja osjećam iris, svjež, drven i kremast istovremeno na mošusnoj podlozi. Kremast sloj svakako bih povezala s mošusnom glatkoćom koju daju ambretine sjemenke, koje među notama navode neke od referentnih parfemskih stranica, ali ne i sam Hermès.

Moj dojam je kao da netko drži preda mnom dugu, plavu, rascvjetanu peruniku / iris, iščupanu s korijenom i dugim tamnim listovima i onda ju, dok se još s korjenčića truse grumenčići zemlje, sasvim polako i pažljivo, kao da je za to vrijedno utrošiti svo vrijeme svijeta, okreće pred očima i nosnicama, da vidim, osjetim, nanjušim sve to što čini “samo iris”:

zrak koji struji uz zemljan korijen,
vlagu koja diše s listova,
svjetlo kroz plavo žute latice,
…”samo iris”, monumentalan u jednostavnosti.  

Dirljivo suptilan i bogat, a jednostavan i miran parfem.
Prekrasno.

Hermès: Hiris (1999.) IMG 20190423 170114 1 01 01
Službena stranica kuće  ne navodi note, već samo obavezan navod sastojaka u parfemu. Mirisne note naznačene su kratkim opisom parfema, koji navodi samo iris.

 
Radi se o “tihom” mirisu, bez snažne projekcije, koji se zadržava uz kožu do 6 sati i cijelo vrijeme postojano otpušta tihu i blagu auru unutar osobnog prostora. Ako se netko nagne k vama, osjetit će ga jasno, ali nećete zamirisati hodnik kojim prolazite. Zbog delikatnosti, prirodnosti i  senzibiliteta samog mirisa, Hiris meni ionako nije miris koji bih poželjela dijeliti s osobama koje ne puštam u svoj osobni prostor – nekako mi upravo zbog te vrlo suptilne dimenzije nije “poslovan”, iako bi po performansama to mogao biti.


Recenzija je nastala na temeju parfema iz moje kolekcije, bočica je osobno kupljena.

PODIJELI


MOGLO BI VAS ZANIMATI


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.