Musc Nomade Anick Goutal
Recenzija parfema

Annick Goutal: Musc Nomade (2008.)

Miris tjelesne pantomime

Kada bih morala navesti parfem koji bih opisala kao “podao” u najboljem, najpozitvnijem mogućem smislu – vjerojatno bi mi prvo pao na um Musc Nomade, kreacija Camille Goutal i Isabelle Doyen.

Isprva ga jedva osjetim, a osjetim da je tu.

Mnogo je zamjerki prema ovom parfemu vezano uz to što ga značajan dio osoba uopće ne uspijeva namirisati, ili ga na sebi osjeća vrlo kratko vrijeme. Moje iskustvo nošenja je donekle drugačije, no svejedno sam se sklona složiti s time da doista postoji učestala anosmia na velike molekule mošusa.

Podao? O da… Nomad je.
Mi bismo ga nazvali skitnicom, jer ne drži ga mjesto, bježi mu se često …

Sjećam se kako me je, prije nego što sam na svojoj koži osjetila njegov tihi normadski karakter, taj “nomade” iz naziva, u kombinaciji s mošusom vukao u krivom smjeru, k nekoj mirisnoj slici žestokog, životinjskog mošusa (konji, nomadska plemena.. i tako to, valjda), no ovaj parfem je – tako se navodi – napravljen od različitih vrsta biljnih muskova i doista me iznenadio svojom suptilnošću.  

Ipak, ono što  uvijek osjetim je tako “oh!”. Ne radi se o bijelom, čistom laundry musku, a niti o animalnom mošusu – mošus iz Musc Nomada je točno između, ni mikromilimetar bliže bilo kojem od njih – on je posve zasebno, tiho i nesputano hirovito biće, podlo svoj.

Kako miriše?  

Osjetim mošus….znam da se radi o mošusu, ali tu je i neka ruža i neko suho drvo, i sklizak i gladak rozasti mramor na kojem je ležalo vruće tijelo i malo dima i meki bademi, plus nešto slatko, što uopće nije slatko…i taman kad osjetim – nešto drugo je, sve je. Skitnica je, neuhvatljiv i unutar svojih nota. Trebalo mi je značajno vremena da prihvatim tu njegovu osobinu kao vrlinu.  

Musc Nomade je – po meni – ultimativni nude scent.

U Musc Nomadu sublimiran je miris zavodljive tjelesnosti, daleko od ikakve prljavštine, skanka ili animalnog – Musc Nomade kreira neparfemičnu, prirodnu “prisutnost”, posve zaobljenu, mekanu, maznu, toplu. 

Tako u snu miriše osoba koju ljubiš.
Tako mirišu i male zaznojene bebe, na potiljku.
To je tihi trag koji ostavi čisto, nenamirisano tijelo na jednom nošenoj potkošuljici.

To je miris komadića željene kože koju nismo imali prilike okusiti, ali životinjica u nama zna da miriše d-o-b-r-o, bez parfema, sama po sebi.

Zbog baš tog tihog mirisa koji njuškamo polusvjesno i samo zatitra u primozgu, poželimo ugristi voljene, ili one za koje znamo da im koža miriše dobro i bez parfema…

Puten je dozlaboga, a jednako toliko pristojan, prikladan i univerzalno nosiv, tih je i suzdržan, ali i opako sugestivan. Kao što sam rekla – podao na najbolji mogući način.

Kada bi parfemi pričali priče, Musc Nomade bi to radio pantomimom…

Musc Nomade se cijelo vrijeme zadržava poprilično blizu kože, ali je jasno osjetan (pod uvjetom da ga osjetite, zato obavezno višekratno testirati!). Nekad ga uspijevam osjetiti i nakon punih 12 sati.

Primijetila sam da mu je projekcija bolja kada je više vlage u zraku. Čini mi se i da više voli kišu i umjerene do tople temperature od hladnijeg vremena te ga osobito rado nosim u ne prehladno proljeće i jesen.  No, kako “živne” na ugrijanom i vlažnom tijelu, Musc Nomade u zimskim danima je moj najčešći izbor nakon tuširanja.
Pamtim i neočekivanu situaciju kada me, nakon punih 10 sati posve samozatajne prisutnosti na mojoj koži, jedne večeri iznenadio prilikom vježbanja, odlučivši svojim mirisom obaviti otprilike trećinu teretane, sudeći po udaljenosti s koje je stigao komentar o “parfemu u teretani”, zbog kojeg sam se blago zacrvenila.

Da, nomad je, ne drži ga mjesto, bježi mu se često. I da, podao je. I divan je.


Recenzija je nastala na temelju mirisa iz bočice iz moje kolekcije, koji sam osobno kupila.

PODIJELI


MOGLO BI VAS ZANIMATI


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.